Moji roditelji, poput mnogih drugih, ostali su zajedno samo zbog mene i mog mlađeg brata i, verujte mi, to je bila najgora odluka koju su ikada doneli. I ne, ne preterujem. Nakon što su se osvrnuli na poslednjih 27 godina braka i zajedničkog života, oboje su se složili da ostati u braku samo zbog dece nije bio pravi izbor, kao i mnoštvo drugih roditelja koji su učinili istu grešku.
Brak zbog dece kao izgovor za loš brak
Iako je tačno da se neki brakovi mogu popraviti i spasiti uz adekvatnu terapiju i mnogo uloženog rada i truda, to nije uvek slučaj i u tome nema ništa loše. Ipak, umesto da prihvate činjenicu da njihov brak jednostavno nije uspeo i krenu svako svojim putem, mnogi roditelji odluče da je bolja opcija da ostanu u braku koji ne funkcioniše, zbog zajedničke dece. Sledi 6 važnih razloga zašto trebate ponovo razmisliti, kada je u pitanju ova strategija, zbog svoje sreće i sreće vaše dece.
Deca primećuju više nego što mislite
Naravno, novorođenčad i veoma mala deca neće se sećati povremenih verbalnih prepirki kada odrastu, ali deca i te kako mogu da osete napetost mnogo ranije nego što biste želeli to sebi da priznate. Šta god mislili, deci je veoma lako da vide i osete kada se roditelji jednostavno ne vole. Primetio sam i shvatio činjenicu da uglavnom svakog roditelja viđam pojedinačno, a nikada zajedno. Kako sam odrastao, nametalo se sve više pitanja: Zašto se moji roditelji nikada ne drže za ruke? Zašto gledaju istu emisiju na televizoru u odvojenim sobama? Lista se nastavlja, ali ne bih vas zamarao time. Povremeno bi se provukao po neki porodični izlet, ali bi se i on sveo na popodne prepuno prevrtanja očiju i uvreda koje bi roditelji mrmljali sebi u bradu, koje sam i te kako primećivao. Iako možda nemate takav utisak, deca vide i osećaju da ste nesrećni.
Ne uspevate da odglumite ljubav, pogotovo u javnosti
Čak ni glumci Oskarovci ne mogu da održavaju fasadu 24/7, što znači da je za prosečan par ovo u suštini nemoguće, a što su vaša deca starija, ovo postaje sve neugodnije. Imao sam i više nego dovoljno situacija gde me ljudi pitaju zašto moji roditelji dolaze različitim automobilima na moje treninge i utakmice, ili zašto prolaze jedno pored drugog na porodičnim okupljanjima, a da nisu ni registrovali prisustvo onog drugog. Najneprijatnije je kada i drugi odrasli počnu da primećuju prevrtanje očiju i neprestano prepiranje oko sitnica, poput uzdisanja i gunđanja kada supruga zamoli muža da prođe pored prodavnice i kupi mleko ili pasivno-agresivno višesatno gunđanje o tome kako je njihov suprug nekompetentan i nesposoban. Mnogi parovi pokušavaju da se drže zajedno uprkos svemu u početku, ali nakon 15 godina borbe i ispraćanja sve dece na put, počinjete da se pitate u čemu je poenta. Šta god mislili, ne zavaravate nikoga osim samih sebe.
Niste dobar primer svojoj deci
Brak bi trebao biti sveti zavet, kojeg se ne treba odreći i dići ruke od njega kada teret postane težak. Ipak, postoji razlika između odustajanja i napuštanja toksične veze u kojoj ni jedan partner nije ispunjen i srećan. Sigurno da ni jedna majka ili otac ne žele videti njihovo dete kako donosi istu odluku kasnije u životu. Takođe, šta vašoj deci govori i šta ih uči činjenica da biste se, umesto da rešavate svoje probleme na zdrav način, radije pomirili sa nesrećom i, u većini slučajeva, lošim tretmanom supružnika? Na kraju krajeva, imamo samo jedan život, a donošenje teških odluka deo je istog.
Kada se deca odsele, može biti samo gore
Dok čitav stav „ostaću sa svojim partnerom zbog naše dece, jer ih volim“ zvuči kao dobra ideja kada vaša deca imaju po 5 i 10 godina, šta tačno planirate da uradite nakon što zagaze u 20 i neku, odsele se i počnu da žive svoj život? Veoma je retko da brak preživi godine i godine ozlojeđenosti, a zatim se magično reši i popravi nakon nekoliko odlazaka na terapiju, kada deca odrastu. Razmišljati o budućnosti je važno, a to je teško kada niste zaljubljeni u nekoga s kim ste planirali da provedete ostatak života. Bilo je vrlo lako videti da je nezadovoljstvo mojih roditelja dostiglo vrhunac kada više niko nije živeo sa njima. S obzirom da su se sva deca zvanično iselila iz kuće, ništa ih više nije moglo odvratiti i skrenuti im pažnju sa toga koliko su zapravo bili nesrećni zajedno, te je tek tada usledio razvod do kojeg je zapravo trebalo da dođe godinama unazad.
Svedočenje srećnim brakovima može biti veoma depresivno i zbunjujuće za decu
Sećam se da sam se, kada sam posetio svog školskog prijatelja kući, osećao veoma zbunjeno jer sam zatekao njegove roditelje kako zajedno gledaju film, držeći se za ruke. Nikada nisam prisustvovao nečemu sličnom pod mojim krovom, i zurio sam u njih kao da su sa neke druge planete. Iako je bilo korisno da vidim kako izgleda jedan zdrav brak, to me je takođe učinilo neverovatno ljubomornim. A najgori deo? Prijatelj mi je objasnio da je to potpuno normalno i tipično ponašanje za njegove roditelje. Konstantno sam se pitao zašto moji roditelji ne mogu tako postupati i uvek sam se pitao da li sam u stvari ja razlog netrpeljivosti mojih roditelja. Sada kada sam odrastao i i sam sam oženjen, shvatam da nisam, već da je problem bio u njima, a ja sam mu samo, nažaolost, svedočio.
Deca zaslužuju da vide ljubav i nežnost
U mojoj porodici na emocije se gledalo kao na znak slabosti, a to je uključivalo i pokazivanje naklonosti bilo koje vrste, što je zaista loše. Ne viđajući moje roditelje ni da se potapšu po ramenu, a kamoli da se zagrle ili poljube, na mene je ostavilo posledice i učinilo mojih prvih nekoliko veza teškim i neprijatnim. Naravno, ne govorim o prekomernom razmenjivanju nežnosti, ali otvoreno izražavanje osećanja jedno prema drugome važan je deo zdrave veze i deca bi to trebala da vide, kako bi to i sama naučila. Iako postoji mnogo razloga zbog kojih roditelji odluče da ostanu zajedno iako su nepovratno izgubili međusobnu ljubav, nemojte svoju decu učiniti jednim od njih. Dugujete svojoj deci da budete najbolji roditelj koji možete biti, a to pre svega počinje sa vašom srećom, bilo da ste u braku, vezi ili odgajate svoje mališane kao samohrani roditelj.